Intervju | Azur Juničić: put do snova satkan od žica na gitari

Intervju | Azur Juničić: put do snova satkan od žica na gitari 16/04/2017

Kada imate uzora u kući u kojoj živite, kažu da ste pravi sretnici. A ako još naslijedite taj talenat od te osobe, onda ste rođeni pod sretnom zvijezdom. Devetnaestogodišnji Azur Juničić iz Srebrenika imao je sreću što mu je otac vrhunski bass gitarist. Talenat je naslijedio od oca, koji mu je bio najveća podrška da istraje u svojim ciljevima. Azur je još jedna mlada talentovana osoba u Bosni i Hercegovini koja se trudi da ostvari svoje snove. Njemu to ne predstavlja poteškoće, te vježba nekoliko sati dnevno, a nekada i trećinu dana… Za online magazin Festival.ba Azur je govorio o muzičkim počecima, uzorima, planovima, ali i o festivalu gitare u Omišu na kojem će nastupiti već sljedeće sedmice.

- Kako je započeo tvoj muzički život? Kada si počeo svirati, kako si došao na tu odluku i kakvi su bili sami počeci?

Prvi susret sa muzikom desio se kada sam imao 7 godina. Većinu vremena muzika je bila oko mene, jer muzika me je i hranila, obzirom da se moj otac bavio time već dosta vremena. Susret sa instrumentom desio kada mi je otac odlučio kupiti akustičnu gitaru, zatim prva lekcija nije prošla baš dobro, obzirom da sam dobio mnoštvo negativnih komentara, tako da sam posle toga sve više i više počeo da zapostavljam instrument. Mislio sam da David Bowie ima najkomplikovanije pjesme i da je svirat njega na nivou “odraslih” muzičara. Ništa ozbiljno u vidu mog napretka u muzici neće se desiti do moje šesnaeste godine. Mogu reći da sam tada ozbiljno počeo da istražujem i da provodim sve više vremena uz gitaru, do tada ništa puno nisam ni znao…

- Koja muzika te na samom početku najviše privlačila? Zašto?

Uvijek sam više volio pjesme kroz koje sam mogao čuti više solističkih dionica, jer to me je na neki način najviše i privlačilo u svemu tome. Divlje Jagode, Atomsko Sklonište, COD, YU Grupa, Osmi Putnik, Gordi i naravno, najviše od svega volio sam slušati muziku iz video igrica, jer je to bilo nešto skroz drugačije od onoga što sam već čuo.

- Da li imaš uzore u svom muzičkom radu? Koje?

Yngwie Malmsteen, Borislav Mitić, Niccolo Paganini, Gaspar Sanz, Jason Becker, Vinnie Moore, Marty Friedman, Guthrie Govan, Nick Johnston, Tony McAlpine. Poprilično mnoštvo mojih uzora su bazirani na produkciji Shrapnel Records, dok su sa druge strane Emir Hot, Muris Varajić, Vlatko Stefanovski, Laza Ristovski, Southern Storm, Josip Boček, R.M Točak, Mahir Bjelić, Adnan Zahirović i mnogi drugi. Trenutno, u dobu interneta, dostupne su nam sve informacije koje su nam potrebne da izvršimo dati zadatak u bilo kojem smislu, ali se opet na kraju vratim u srž svega, ocu, jer on mi je najveći uzor.

- Da li pokušavaš stvoriti ambijent za autorsku muziku? Koliko imaš mogućnosti i prilika da to iskažeš?

Naravno. Prilike i mogućnosti su uvijek tu, mada uvijek u različitoj formi. Danas sve to više vuče komercijalnom smislu, mada ja i nisam nešto komercijalan, trudim se. Dosta truda i vremena potrebno je uložiti za bilo koji ozbiljan poduhvat u bilo čemu, ne uzimam u obzir kada netko kaže: “nemoj to, zašto to sviraš” i sl. Ne govoreći u lošem kontekstu, domena muzike neopisivo je veća od ”Mršavog psa” i tako sličnim pjesama.


Omiš Guitar Fest je jedan od najvećih regionalnih festivala i takmičenja u klasičnoj gitari, održava se od 19. – 22. aprila 2017. godine. Festival je utemeljen 2010. godine s ciljem promocije gitare kao muzičkog instrumenta, ostvarivanja izvrsnosti, vrednovanja obrazovanja, te da postane mjesto koje će u aprilu okupiti najbolje svjetske gitariste i ljubitelje gitare. Festival je jedinstven po tome što objedinjuje električnu, akustičnu i klasičnu gitaru. Azur će se takmičiti u kategoriji električne gitare.


- Prijavio si se na festival gitare u Omišu. Šta te potaknulo na tu odluku? Šta očekuješ od svog učešća na festivalu?

Malik Smajlović, pjevač Generacije Bez Kompasa predložio mi je da se prijavim, i zapravo iznenadio sam se kada sam saznao da sličan događaj uopšte na našim prostorima i postoji. Od festivala ne očekujem ništa, osim “kruga” ili okoline zbog koje sam se i prijavio, jer su tu većinom ljudi koji razmišljaju slično meni.

- Kako stojiš sa nastupima u svom rodnom gradu ali i šire? Gdje se vidiš za 10 godina?

Nažalost, u mom staništu vrlo je teško okupiti muzičare ili bend, jer rijetko tko danas svira, a i mnogima koji sviraju to i nije baš prioritet tako da sam se na dalje odlučio osloniti na solistički dio svoga pravca, jer sam to jednom već i radio i rezultat je bio relativno dobar. Gdje se vidim za 10 godina? Zasigurno mogu reći da se vidim kako vježbam i istražujem, a za ostalo ne bih nagađao.

- Da li smatraš da je Bosna i Hercegovina plodno tlo za muziku kojom se želiš baviti?  Imamo li svoje mjesto na svjetskoj gitarskoj sceni?

Zapravo, od mnogih sam čuo da se u Bosni i ne može baš puno postići što se tiče mog muzičkog pravca, progresivnog sviranja. Do određene tačke ja slažem sa njima, ali ipak kažem da je ova zemlja za te stvari u nekim okolnostima poprilično plodna, jer trenutno imamo samo par tih gitarskih virtuoza kao što su Muris Varajić i Emir Hot. Moje mišljenje je da bi trebalo da bude više tih “pojedinaca” koji bi širili utjcaj na mlađe generacije, jer što se tiče gitarske “scene”, kako god ljudi pričali, po tom pitanju mi već i jesmo prepoznati zbog ta dva pojedinca.

azur 5

- Relativno si veoma mlad, a uspio si se istaknuti kao dobar gitarist. Da li si imao podršku u svom radu, učitelje ili si samo rođen talentovan?

Naravno da sam imao podršku, mislim da još nisam postigao ni fragment onoga što bih želio da postignem. Stvari koje sam do sada postigao, postigao sam radeći i uz pomoć strasti. Imao sam par lekcija koje mi je pružio otac na početku, a što se tiče posle toga, sve sam naučio sam.

- Da imaš priliku da stvoriš karijeru negdje drugo. Gdje bi otišao?

Da imam priliku da stvorim karijeru, stvorio bih je ovde, u Bosni jer kao što sam rekao, potrebno nam je tih pojedinaca koji bi širili uticaj za ovu vrstu muzike.

- Imaš li neku poruku za čitatelje, potencijalnu publiku muzike koju njeguješ?

Vjerujem da u mojoj široj okolini ima više pojedinaca kao što sam ja, bez obzira šta drugi kažu, bili vi muzičar, slikar, fudbaler ili sasvim nešto drugo, držite se svoga pravca i slušajte najviše sebe. Veličina dostignuća kojeg imamo u bilo čemu je refleksija toga koliko smo se mogli fokusirati na to jer jedina stvar koja vas drži dalje od vašeg cilja jeste način na koji mislite.


Fotografije mladog gitariste Azura Juničića su djelo fotografa Rusmira Ibrahimovića Rusa. Njegove fotografije poznatije pod ”Type 0 Positive” ostavljaju bez daha kao i muzika Azura. Ukoliko do sada niste imali priliku pogledati njegova djela satkana od čiste ljubavi, pronađite ih na facebook stranici ‘Type 0 Positive‘ i uživajte u umjetnosti zvanoj fotografija.

Azra H. / Festival.ba