Intervju: Rijekom snova Nene Belana

Intervju: Rijekom snova Nene Belana 05/02/2017

Pjesme uz koje ste se zaljubljivali, voljeli, ali nažalost i patili nakon bolnih događaja. Tekstovi koji u vama bude najjače emocije i najsnažnija sjećanja djelo su umjetnika-dobitnika nagrade za životno djelo, ali i na stotine drugih prestižnih muzičkih nagrada.

Neno Belan je hrvatski kantautor, pjevač i kompozitor pop-rok muzike. Osim vokalnih sposobnosti, Neno svira više muzičkih instumenata, gitaru, mandolinu, usnu harmoniku te ukulelu. Na muzičkoj sceni prisutan je već više od 30 godina a iza sebe ima 15-ak studijskih albuma. Za naš magazin govori o svojim počecima, o uspjehu muzike, ali i koncertu u Tuzli.


- Vaši muzički počeci ostvareni su sa sastavom Đavoli sa kojima ste doživjeli slavu u Jugoslaviji i na neki način stvorili svoje muzičko ime. Koliko Vam je u Vašoj kasnije solo karijeri pomogao taj muzički početak sa Đavolima?

I sami ste rekli da sam sa Đavolima stekao svoje glazbeno ime i doživio slavu u bivšoj državi. Dakle drugim riječima zahvaljujući radu sa grupom Đavoli sam “ispekao” zanat, odnosno naučio sve tajne profesionalnog bavljenja glazbom. To se naravno odnosi i na vještinu nastupanja uživo pred publikom ali isto tako i na profesionalni rad u glazbenom studiju, a isto tako zahvaljujući radu sa Đavolima stekao sam i brojna poznanstva sa ljudima koji su involvirani u taj posao, menadžerima, producentima, novinarima, kolegama glazbenicima itd.. Sve to naravno mi je itekako pomoglo da se lakše snađem kasnije u svojoj solo karijeri.

- Bend Đavoli se raspada u ratnom periodu kada ljubavne pjesme nisu imale veliki značaj i smisao. Untoč tome, niste odustali od ljubavi. Iz čega je proizlazila snaga i volja za ljubavnim pjesmama?

Po mojem mišljenju upravo tematika ljubavi je baš u ratnom periodu itekako imala smisla. Ona bi ljudima davala unutarnju, usudio bih se reći na neki način i duhovnu snagu i pomagala im da lakše prebrode taj krizni i užasan period.  Ja sam već i prije tog perioda osjetio i shvatio da je moja glazbena misija ne baviti se socijalnim i političkim temama, već upravo tom univerzalnom temom, pjesmom o ljubavi. I jednostavno sam slijedio svoj unutarnji glas.

- Na sceni ste duže od tri decenije, što sa Đavolima, što u solo karijeri a kasnije i sa bendom Koji period Vaše karijere je najviše pružao mogućnosti stvaranju nekomercijalne kvalitetne muzike?

Treba prvo razlučiti da komercijalno ne mora nužno značiti i nekvalitetno. Pa sjetimo se samo recimo banda The Beatles koji su itekako bili komercijalni, a naravno da o njihovoj kvaliteti ne treba sporiti. I upravo su oni dobar primjer za kojima se ja povodim. Kroz čitav period svojeg umjetničkog stvaralaštva trudim se ne izgubiti samog sebe i ostati vjeran svojim vlastitim umjetničkim aspiracijama, a vjerujte mi da sam svoje ciljeve postavio jako visoko. Istovremeno, trudim se napraviti glazbu koja će ljudima biti također i zabavna i prijemčiva, dakle drugim rječima umjetnost koja ima i svoji komercijalni potencijal u sebi. Mislim da sam uspio naći način kako da zadovoljim te obje varijante. Dakle kroz sva tri desetljeća svoje profesionalne karijere podjednako funkcioniram te ne bih posebno izdvojio niti jedan period unutar tog razdoblja.

- Živimo u vremenu u kojem se umjetnost ne cijeni, a muzika ne njeguje. Po vašem mišljenju, šta je razlog propadanja kulture iz dana u dan? Zbog čega je popularna instant muzika?

To je već tema za društveno-socijalne rasprave, ja ću samo pokušati biti kratak i kazati da je možda srž problema u prelasku na neoliberalno kapitalističko društveno uređenje koje je u prvom planu izbacilo trku za profitom. Uz veliku pomoć medija, također treba napomenuti i razvoj interneta koji je svakako doprinjeo toj situaciji, manipuliranje masama je postalo jednostavnije kako u politici tako i u ekonomiji, a na poslijetku i u kulturi. No, ipak treba naglasiti da kvalitetna umjetnost nije nestala i da neće nikada nestati, ali se danas treba neizmjerno više potruditi za dohvatiti je, jer kao što već rekoh medijski prostor je kontroliran i zatrovan.

- Ko je Vama bio uzor u stvaranju Vaše muzičke karijere? Na čije pjesme ste se ugledali?

Ja sam u svojem glazbenom odrastanju, kao i svi teenageri u svakom dobu imao svoje junake. U moje vrijeme tada su to bili popularni teenagerski bandovi kao što su Sweet, Slade, T. Rex i ostali ali vremena su se brzo mjenjala i ja sam odrastao pa je došlo doba klasičnih rock bandova kao što su Deep Purple, Led Zeppelin itd. a u jednom momentu sam tada već retrogradno otkrio Beatlese i to je bila ljubav na prvi pogled koja traje još dan danas. Usudio bi se reći da su upravo oni taj band koji su svakako najviše utjecali na moje glazbeno formiranje. Ne bi bilo fer da ne spomenem da su u doba mojeg djetinjstva moji roditelji jako voljeli slušati talijansku canzonu i moj roditeljski dom je uvijek bio prepun tih zvukova, te naravno da je to svakako ostavilo traga na moj glazbeni razvoj. Kasnije u doba dok sam studirao je došla također velika promjena u glazbi 80-te i novi val, i sve to je isto tako utjecalo na moj daljnji glazbeni razvoj.

- Vlada mišljenje da je u današnje vrijeme puno lakše postati pjevač i stvoriti muzičku karijeru nego je to bilo 70-tih, 80-tih godina. Koliko zapravo dobri, kvalitetni i talentovani muzičari imaju prostora i mogućnosti na današnjoj sceni?

Svako vrijeme donosi svoja pravila i mogućnosti, kako i nekada tako i sada. Međutim ono što je zajedničko za svako vrijeme je to da za ostvariti glazbenu karijeru je potrebno da se poklopi veliki broj faktora. U prvom redu to je naravno talent, ali naravno bez truda i rada i upornosti ništa od tog talenta. Također teba imati i puno sreće i naletiti na kvalitetne suradnike, jer nitko ništa sam ne može napraviti u životu. To se prije svega odnosi na kvalitetne autore, kolege glazbenike, producente, aranžere i konačno menadžere. Na kraju treba imati i malo sreće te se možda naći u pravo vrijeme na pravome mjestu. Ono što je različito sada u odnosu na nekada je veliki uspon medija koji mogu omogućiti instant uspjeh preko noći ali svakako da to nije najsretnije rješenje za mladog umjetnika jer ne garantira dugovječnost.

- Tokom svoje 30-ogodišnje karijere objavili ste 15-ak studijskih albuma. Iako je nezahvalno pitanje, koji od tih albuma je Vama najdraži ili, po vašem mišljenju koji u sebi najviše ima Nene Belana?

Svima je poznato da sam ja kantautor i da uglavnom sam radim svoje pjesme, osim u par izuzetaka, te osim što imam snimljeno i par obrada. Dakle kod svih tih 15-ak albuma koje sam do sada objavio, materijal koji se nalazi na njima je moje djelo, tako da bi odgovor na vaše pitanje bio da na svim albumima ima najviše Nene Belana. A što se tiće odgovora na pitanje koji mi je vlastiti album najdraži, biti ću možda malo patetičan, i odgovoriti ću onim klasičnim odgovorom: ” Sve su to moja djeca” i ne bih posebno izdvajao niti jedan album. Možemo samo razgovarati o tome da su neki albumi komercijalno bili uspješniji od nekih drugih.

- Osvojili ste preko stotinu nagrada u Hrvatskoj, neke za najbolji tekst, neke za muziku, zatim nagrade žirija, publike, ali i Porin. Koja od silnih nagrada ima najveći značaj za Vas? Koja Vam je nagrada bila vjetar u leđa?

Sve te silne nagrade su dobrodošle, ali isto tako moram naglasiti da se dogodilo da nisam dobio niti jednu, mišljenja sam da bi isto tako imao uspješnu karijeru kao što ju imam i sada. Dakle drugim rječima lijepo je dobiti nagrade ali po mojem mišljenju one nisu presudne za nečiju karijeru. Međutim u datom trenutku naravno da mogu dati psihološki poticaj za daljni rad. Od svih tih silnih nagrada izdvojio bih možda neke, a to su prvi Porin za ploču ”Rijeke snova”, isto tako i dva puta Porin za pjesmu godine  za pjesme ”Zar više nema nas” u duetu sa Massimom i ”Ulicama grada” u suradnji sa simpatičnim triom Ljetno kino. Također jedna od nagrada koja je ostavila jak dojam na mene su ustvari čak 5 nagrada za pjesmu ”Dugo toplo ljeto” a koje sam osvojio na Splitskom festivalu daleke 1989. godine. Na kraju bih spomenuo i nagradu za životno djelo od strane struke, točnije od Hrvatskog društva skladatelja (HDS) koja se dobiva jednom u životu, a ja sam ju zaslužio 2011. godine.

- Surađivali ste sa velikim imenima muzičke scene i napravili sjajne pjesme koje su doživjele slavu. Da li postoji neki muzičar sa kim biste voljeli ostvariti suradnju? Koji?

Istina, imao sam sreću da surađujem sa mnogim velikim imenima glazbene scene i da realiziramo sjajne pjesme, duete i suradnje. Nabrojati ću samo neka: Dino Dvornik, Anja Švagović – Despot, Zorica Kondža, Daleka obala, Oliver Dragojević, Massimo Savić, Maja Posavec, Ljetno kino, Vlado Keslin, Josipa Lisac i mnogi drugi. Postoji svakako ne još jedan već još puno imena sa kojima bih volio surađivati. Ne bih sada volio izdvajati nikakva imena već ću prepustiti sudbini da me možda odvede do nekih od njih.

- Nastupate sa bendom Fiumens u Tuzli 11. februara u Bosankom kulturnom centru. Šta publika može očekivati od februarskog koncerta?

Nastupao sam nekada davno dosta puta u Tuzli ali sada je već prošlo puno godina od zadnjeg nastupa. Zbog tog se moj band i ja jako radujemo nastupu u vašem gradu i jedva čekamo 11. februara. Tuzlanskoj publici predstaviti ćemo se izborom od 30-ak najboljih pjesama iz svih perioda mojeg glazbenog stvaralaštava. Pripremite se na veliku količinu dobrih vibracija, a sasvim smo sigurni da će mnogi od vas sa osmjehom na licu zajedno sa nama zapjevati poznate refrene.

Azra H./festival.ba