Nedim Joldić: stvaratelj muzike i kolekcionar čarobnih gramofonskih ploča

Nedim Joldić: stvaratelj muzike i kolekcionar čarobnih gramofonskih ploča 25/02/2017

Iako je još kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća vinilna ploča proglašena mrtvim formatom, svjedoci smo da gramofonske ploče ponovo oživljavaju i prkose svojim čarobnim zvukom. Ploče koje svojim elegantnim i otmjenim izgledom, te čarobnim zvukom ipak zauzimaju mjesto jeftinijem i bržem načinu slušanja muzike.

Nedim Joldić, mladi kolekcionar iz Srebrenika ljubav prema pločama osjetio je još u ranoj mladosti kroz rock muziku. Nedim je široj javnosti poznatiji kao tekstopisac, muzičar, kompozitor,  frontmen grupe ”Salon Zabluda”. Ovaj umjetnik u svojoj kolekciji posjeduje više od 1500 gramofonskih ploča i tu ne planira stati.


- Kada si počeo da skupljaš gramofonske ploče i odakle ljubav prema njima?

Ovo pitanje bih mogao okarakterisati i kao kada sam počeo da slušam muziku, ustvari počelo je sa kasetama . U samom početku se rodila ljubav za Rock’n’roll muzikom, a u tome su najviše imali utjecaja moje komšije i prijatelji koji su puno prije mene otkrili te čari muzike sa vinila. Sjećam se tih nekih početaka kada sam kod komšije i vrlo dragog prijatelja prvi put čuo W.A.S.P., Black Sabbath, to me je totalno oduvalo. Samim tim sam mu i zavidio na tome. Želio sam da i ja imam tu neku kolekciju gramofonskih ploča. Međutim, pred sam početak rata i nije bilo baš finansijski isplativo (u stvari kada jeste?). Pa sam se bazirao na kasete, i to je jedan neponovljiv doživljaj. A danas je to sasvim druga priča. Pojavila se ta čarobna frula zvana “nostalgija” za koju je ponovno “kriv” komšija, također strastveni kolekcionar gramofonskih ploča i tako je to sve skupa krenulo.

- Kakvu čar sa sobom nosi gramofonske ploča?

Gramofoni i ploče imaju neprevaziđen zvuk, zato nikada nije ni nestao. Možda se samo na neko vrijeme povukao. Sama činjenica i istorijski fakti nam govore da je neuništiva i po pitanju zvuka i dugotrajnosti. Ok su mi i MP3 fajlovi i Compact diskovi, ali Vinil je sam po sebi doživljaj jer zbližava ljude i tjera čovjeka na aktivnosti. Dok You Tube i ostale digitalne forme nas čine pasivnim, bar ja tako mislim.

 

Gramofonska ploča, po svemu sudeći, je neuništiva i ima “više života”. Nakon što je njenu prodaju tokom 1980-ih ozbiljno nagrizla kaseta, a početkom 1990-ih dokrajčio CD, ploča se prije nekoliko godina vratila u velikom stilu. Kasetu je već nadživjela, a uskoro će i CD-e čija prodaja i dalje strmoglavo pada.

- Da li je danas teško doći do ploča i da li su cijene prihvatljive?

Cijena i nabavka gramofonskih ploča je realno dobra ako gledamo neko svjetsko tržište. Čini mi se da je Discogs za t0 najzaslužniji, a na području Bosne i Hercegovine to je Pik. Cijene variraju ovisno od izvođača, kvaliteta i očuvanosti ploče. Ne mora da znači ako je ploča stara da je i vrijedna. Evo, navesti ću vam jedan primjer. Bijelo dugme koje je izdavalo ploče u velikom tiražu možete gotovo svugdje naći, po nekoj cijeni od 5 pa do 15 KM, dok recimo ploča relativno nepoznate grupe Tarantula – Žena zemljotres koja je izdata u 2000 primjeraka košta od 80 eura pa i više, normalno, mora biti u odličnom stanju. Imate i novija izdanja ploča, recimo S.A.R.S je izdao neki svoj best of koji košta 40 KM. Nekome to djeluje kao skupa varijanta slušanja muzike, ali jednom mjesečno mislim da je bolje počastiti sebe dobrom pločom, nego cigaretama i alkoholom.

Iako ne može odabrati samo jednu najdražu ploču, uspio je bar izvojiti jedan band. To je ni manje, ni više nego Judas Priest, odnosno ploče koje bi izdvojio su sve kolekcije ovog sastava.

- Za sve one koji nisu imali priliku da slušaju gramofonske ploče, kako bi opisao zvuk i osjećaj dok slušaš ploče u odnosu na CD ili eventualno digitalnu tehnologiju?

Ovo je vrlo teško pitanje. Mislim ako bih mogao da poredim sa nečim to je onda ženski glas koji ti onako milozvučno šapuće na uho…

Obzirom da ima band i da se bavi muzikom san mu je da djela koja stvara u tom bandu jednog dana objavi na gramofonskoj ploči. Čvrsto vjeruje i nada da će mu se to ostvariti.


 

Fotografije koje dočaravaju ljepotu gramofonske ploče su djelo fotografa Rusmira Ibrahimovića Rusa. Njegove fotografije poznatije pod ”Type 0 Positive” ostavljaju bez daha kao i zvuk gramofonske ploče. Ukoliko do sada niste imali priliku pogledati njegova djela satkana od čiste ljubavi, pronađite ih na facebook stranici ‘Type 0 Positive‘ i uživajte u umjetnosti zvanoj fotografija.

Azra H./festival.ba